Volontiranje, volonterstvo – želja da se nekom pomogne, asocira nas na nešto pozitivno, na dobro, na promjenu. Volonterstvo je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinose razvoju i oblikovanju demokratskih promjena u svakom društvu te je važan dio svakog suvremenog društva. Volontiranje njeguje povjerenje među ljudima, toleranciju i empatiju te poštovanje prema zajedničkom dobru. Volontiranjem živimo demokraciju svaki dan – donosimo svjesnu odluku da ćemo svojim trudom i zalaganjem utjecati na pozitivne promjene u našem društvu, da ćemo preuzeti odgovornost i učiniti našu zajednicu boljim mjestom za život. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje solidarnosti kako bi oni koji imaju otežane životne okolnosti postali ravnopravni članovi zajednice.
Sve službene definicije volonterstva i volontiranja uglavnom karakteriziraju tri iste dimenzije:
– Volontiranje je aktivnost na koju se pojedinac odlučuje dobrovoljno;
– Volontiranje je neplaćeno, ne uključuje nikakvu financijsku naknadu;
– Volontiranje se provodi za dobrobit drugih (što ne uključuje obitelj i prijatelje) u organiziranom okruženju;
U posljednjem desetljeću volontiranje je prepoznato kao aktivnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, osobnog razvoja, aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te razvoja humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.
U Hrvatskoj se volontirati može u udrugama, zakladama i fundacijama, ustanovama i u svakoj drugoj neprofitnoj organizaciji, dakle, razne tvrtke i obrti su isključeni. Republika Hrvatska može se pohvaliti i dobrom infrastrukturom za razvoj volonterstva, imamo Zakon o volonterstvu koji je donesen 2007. godine, a revidiran 2013, oformljeno je i savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske – Nacionalni odbor za razvoj volonterstva. Tu je i Ministarstvo koje je zaduženo za pitanje volonterstva – Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje, putem natječaja, nudi i financijsku podršku razvoju i promociji volonterstva. Volonterski centri, kao jedan od važnijih segmenata/elemenata infrastrukture, jedan su od ključnih aktera u razvoju volonterstva u nekoj državi, a ujedno su financijski podržani od strane spomenutog Ministarstva. U Hrvatskoj djeluje oko 30 volonterskih centara, od toga su 4 regionalna, u Splitu, Rijeci, Zagrebu i Osijeku, a većina ih je okupljena u zajedničku platformu usmjerenu na razvoj politika i promociju volonterstva na nacionalnoj razini – Hrvatsku mrežu volonterskih centara.
Opće je poznato da usluge koje pružaju volonteri donose korist zajednici i korisnicima tih usluga i organizacijama koje uključuju volontere, no, volontiranje donosi višestruku korist i za volontere. Radeći na korist drugih, volonteri istodobno rade na samima sebi, svojemu vlastitom, osobnom i profesionalnom razvoju kroz izrazito širok spektar mogućnosti koje volontiranje otvara.
Volontiranjem stječemo ili unaprjeđujemo naša znanja i vještine, stječemo nova poznanstva i prijateljstva – širimo socijalnu mrežu. Praksa je pokazala da je puno lakše prijeći iz stanja angažiranosti u stanje zaposlenosti, nego iz stanja neangažiranosti/neaktivnosti. Također, prema dosadašnjoj praksi vidljivo je da volontiranje u neprofitnim organizacijama pruža izuzetno veliki potencijal za relativno lagan način stjecanja radnog iskustva. Poslodavci se često žale da iz formalnog obrazovanja izlaze ljudi bez ikakvoga praktičnoga iskustva te ih je potrebno poslu učiti „od nule“. Najčešća znanja i vještine koje poslodavci prepoznaju kao važne i cijene kod svojih zaposlenika su timski rad, razvijene komunikacijske vještine, inicijativnost, sposobnost donošenja odluka. Upravo ovdje dolazi do izražaja volontiranje kao jedno od mogućih rješenja toga nesrazmjera. Nezaposlena osoba volontiranjem pokazuje budućem poslodavcu entuzijazam i spremnost na rad, iskazuje spremnost na preuzimanje određenih odgovornosti, volontiranje omogućuje stjecanje znanja, vještina i radnog iskustva u specifičnim područjima, u strukturiranom i organiziranom radnom okruženju te donosi nove preporuke/reference. Znanja i vještine kao što su donošenje odluka, timski rad i kvalitetna komunikacija ili organizacijske vještine mogu se razvijati u okviru različitih volonterskih pozicija, od bojanja dječjih sprava u vrtiću, rada s djecom u kreativnim radionicama do administrativnih poslova. Naravno, ne treba miješati volontiranje i neke oblike rada kao što su stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa ili druge mjere za poticanje zapošljavanja. Osim što je rad putem tih mjera plaćen, on je različit od volontiranja jer se ne obavlja u slobodno vrijeme, često je uvjetovano akademskim ili zahtjevima pojedine struke, a i obim sati je veći – obično se radi o 8 sati rada, 5 dana u tjednu, dok volontiranje karakterizira manji broj sati na aktivnostima koje ne zamjenjuju nečije radno mjesto.
Stjecanje kompetencija kroz volonterski rad i njihovo bilježenje i vrednovanje je definitivno jedno od aktualnijih pitanja vezanih uz volonterstvo. Kompetencije označavaju skup znanja i vještina, te samostalnost i odgovornost u obavljanju određene grupe zadataka, odnosno označavaju skup svega što je pojedinac stekao učenjem. Kompetencija je sposobnost djelovanja te ukazuje na sposobnost da nešto kvalitetno učinimo.
Kako bi volonteri osigurali mogućnost da unaprijede svoj životopis, tijekom volonterskog iskustva i po njegovu završetku, preporuka je da, s organizacijom u kojoj su volontirali, prate koje su to kompetencije koje su stekli obavljanjem određene volonterske aktivnosti. U tu svrhu može poslužiti i novi dokument, Potvrda o kompetencijama stečenih kroz volontiranje.
Potvrda se može izdati u svrhu osobnog ili profesionalnog razvoja, u svrhu dobivanja dodatka diplomi, daljnjeg nastavka obrazovanja ili daljenjeg volontiranja.
Osim što nam pruža dodatan prostor za razvoj novih znanja i vještina, zanimljivo je da bavljenje volonterskim radom pozitivno utječe na naše fizičko i mentalno zdravlje.
Volontiranje je jedan od najčešćih oblika organiziranog pomaganja drugima. Daje nam mogućnost da na život gledamo drugim očima, da se neko vrijeme koncentriramo na druge umjesto na sebe, vraća nam vjeru u svoju sposobnost i kapacitet da ponudimo vlastite odgovore na probleme oko nas. Volontiranje je prije svega optimistična aktivnost i stoga sam čin volontiranja u sebi uključuje sanjarenje – sanjarenje o tome da se neki problem može riješiti, da se cilj može ostvariti, da učinjeni napor mijenja situaciju nabolje.
Kako biste pomogli nekome koga ne poznajete, morate prevladati prirodni impuls izbjegavanja rizika i opasnosti. Svaki puta kad pomažete nepoznatoj osobi, otvarate se prema drugima, zbog čega se možete osjećati ranjivo. Kako bi prevladalo te strahove, vaše tijelo otpušta hormon koji se zove oksitocin, koji vam pomaže ublažiti stres tako što smanjuje izloženost hormonima stresa te, u isto vrijeme, povećava povjerenje i smirenost. Taj nalet euforije uzrokovan lučenjem raznih „dobrih“ hormona, nakon kojeg slijedi duži period smirenja, naziva se često „helper’s high“. Prati ga dugotrajni period poboljšanog stanja emocionalne dobrobiti, osjećaja vlastite vrijednosti, što sve dovodi do smanjenja stresa i na taj način poboljšava zdravlje osobe koja pomaže te utječe na njenu dugovječnost. Također, volontiranje je oblik društvene aktivnosti odnosno društvene participacije, a istraživanjima je utvrđeno da je društvena participacija odnosno integracija, povezana sa subjektivnim osjećajem vlastite dobrobiti.
Društvena integracija odnosi se na to koliko je osoba povezana s drugim ljudima, a jedna od mjera društvene integracije je broj društvenih uloga (majka, radnik, supruga, volonter, prijatelj) koje osoba „igra“ u isto vrijeme. Uloge imaju moć mijenjati način na koji je osoba tretirana, način kako se ponaša, što čini te samim time što misli i osjeća. Druga mjera društvene integracije je broj veza ili kontakata koje osoba ima s drugim ljudima. Dakle, volontiranjem dodajemo svom životu još jednu ulogu – ulogu volontera, što pomaže u stvaranju i jačanju naše društvene mreže i dovodi do osjećaja vlastite dobrobiti te ima pozitivne efekte na mentalno zdravlje.
Drugi razlog postojanja veze između volontiranja i mentalnog zdravlja je to što je pomaganje drugima, bilo neformalno ili na organiziran način kroz volontiranje, samovrednujuće iskustvo. Kroz pomaganje drugima osoba vjeruje da može učiniti razliku, osjeća da ima kontrolu nad svojim životom i okolinom te time ublažava depresiju i povećava osjećaj samoefikasnosti (odnosi se na percipiranu vlastitu sposobnost i efikasnost djelovanja u specifičnim situacijama). Znanstvenici tvrde da je jedan od razloga zašto pomaganje drugima smanjuje rizik od smrtnosti, što ono povećava percepciju vlastite samoefikasnosti, samopouzdanja, smanjuje osjećaje hostilnosti – neprijateljstva i izolacije te povećava pozitivne osjećaje što sve može djelovati kao „cjepivo“ protiv stresa.
Osobe koje pomažu drugima rjeđe doživljavaju depresiju, tjeskobu, imaju bolje samopouzdanje, nižu stopu smrtnosti, jači imunološki sustav, bolju kontrolu težine, krvnog tlaka, manju učestalost srčanih bolesti, osjećaju smanjenje kronične boli te imaju brže vrijeme oporavka od operativnih zahvata. Neke studije čak pokazuju da volonteri/ke žive duže – dodatne 4 godine.
Također, istraživanja su pokazala da volonterske aktivnosti često volonterima preoblikuju ili preusmjeravaju vrijednosti, perspektive pa i njihove životne ciljeve. Za mnoge, volontiranje potiče novi rast, duhovni i emocionalni, ponekad su te promjene neznatne, ali jasne – kao što je predanost kontinuiranom radu sa specifičnim razlogom ili ciljem. U drugim slučajevima, utjecaj volontiranja je dramatičniji – mijenjanje posla kojeg osoba radi ili potpuna promjena nečije karijere. Upravo u ovom kontekstu važno je spomenuti i školsko volontiranje za koje postoji vrlo veliki interes odgojno – obrazovnih ustanova, pa i samih učenika. Školsko volontiranje ima mnogo prednosti, za učenike volontere, školu i cjelokupno društvo. U mnogobrojnoj literaturi ističe se da mladi volontiranjem razvijaju razumijevanje za društvene probleme i suosjećanje s drugima, uče socijalne vještine i razvijaju moralne i etičke koncepte te volontirajući imaju utjecaj na društvene promjene. Sve navedeno od posebnog je značaja u kontekstu promjene razumijevanja obrazovanja, gdje se naglasak stavlja na cjeloživotno učenje, posebice na neformalno obrazovanje i iskustveno učenje.
Škole, s druge strane, uvođenjem volonterskog programa dobivaju školski kurikulum obogaćen novim vrijednostima i vještinama (posebno u kontekstu građanskog odgoja i obrazovanja), povećanu kvalitetu rada te odnosa između nastavnika i učenika. Važno je istaknuti da učenici volonteri mogu pružiti i dodatnu pomoć školskom osoblju; mogu utjecati na smanjenje negativnih ponašanja među mladima, a zasigurno će pomoći i u stvaranju jačeg partnerstva s cjelokupnom zajednicom te promicanju pozitivne slike o školi u javnosti.
Za društvo u cjelini, volontiranje mladih ima dalekosežne pozitivne posljedice među kojima je važno navesti veću građansku odgovornost i aktivizam među mladima, prevenciju poremećaja u ponašanju, bolju konkurentnost mladih na tržištu rada te bolju socijalnu inkluziju mladih u društvo.
U Hrvatskoj su istraživanja o volonterskom radu rijetka, no jedno istraživanje provedeno 2015. godine bavilo se osobinama ličnosti i motiva za volontiranje, na uzorku od 140 ženskih i 19 muških volontera, mahom studenata i studentica iz Zagreba, Splita i Osijeka. Ovakav omjer spola nije neočekivan s obzirom na to da su i u bazama većine volonterskih centara u Hrvatskoj volonteri podzastupljeni u odnosu na volonterke. Glavni cilj ovog istraživanja bio je provjeriti mogućnost predviđanja motiva za volontiranje na temelju osobina ličnosti petofaktorskog modela (pet osnovnih faktora ličnosti: ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam/emocionalna stabilnost i otvorenost za iskustva). Rezultati su pokazali da su volonteri u Hrvatskoj najčešće ugodne, savjesne, altruistične, pouzdane i moralne osobe širokih umjetničkih interesa, čiji su dominantni motivi za volontiranje težnja za novim iskustvima i znanjima te usavršavanjem, kao i altruistična briga za druge, posebno za one koje smatraju manje sretnima od njih samih.
Iako u ovom istraživanju nije postojala kontrolna skupina nevolontera, inozemna istraživanja pokazuju da su toplina i pozitivne emocije, kao i povjerenje, altruizam i suosjećanje uže osobine ličnosti na kojima volonteri postižu značajno više rezultate od nevolontera.
Mogućnosti i korisničke skupine s kojima možete volontirati su zaista raznolike, od rada s osobama s invaliditetom, djecom, starijima i nemoćnima, životinjama, od administrativnih poslova, online volontiranja, ekologije, (tehničke)kulture, zdravstva…možete osmišljavati i voditi razne kreativne radionice, pomoći djeci savladati školsko gradivo, osmisliti im slobodno vrijeme, čitati im priče za laku noć, postavljati i čuvati izložbe, prevoditi ili lektorirati tekstove, brinuti o životinjama u azilu, okušati se u terapijskom jahanju, raditi na liniji pomoći ženama žrtvama nasilja, asistirati ili voditi edukacijske radionice, pisati projektne prijedloge, obavljati poslove osobama s invaliditetom, pisati i uređivati razne web stranice i portale, prikupljati i pripremati hranu za siromašne i beskućnike. Započeti možete odmah, uključivanjem u bazu volontera Volonterskog centra Rijeka, a kako to učiniti, pročitajte ovdje.