Preporuke usmjerene razvoju volonterskih programa u odgojno-obrazovnim ustanovama

Preporuke usmjerene razvoju volonterskih programa u odgojno-obrazovnim ustanovama

Nakon pune dvije godine provedbe projekt „Vollumen – širenje mreže školskog volontiranja“ priveden je kraju. U sklopu navedenog projekta zadnjih smo nekoliko mjeseci intenzivno radili na dokumentu kojemu je svrha ponuditi smjernice za daljnji razvoj školskog kurikuluma i sustavno uključivanje volontiranja djece i mladih kao doprinosa građanskom odgoju i obrazovanju u odgojno-obrazovni sustav. Cjeloviti dokument možete pronaći ovdje: Preporuke za unaprjeđenje školskog kurikuluma odgojno-obrazovnih ustanova u području građanskog odgoja i obrazovanja – Razvoj volonterskog programa kao dio školskog kurikuluma.

Navedene preporuke nastoje ponuditi konkretne i praktične smjernice i velikim su dijelom usmjerene na konkretne korake i promjene u praksi i konkretnom radu ustanova i njihovih djelatnika. Međutim, valja naglasiti da je dio preporuka usmjeren i na suradničke organizacije, posebno volonterske centre (regionalne i lokalne), koji s obzirom na svoju ulogu u zajednici te vrstu podrške koje pružaju, ne samo ustanovama, već i drugim organizatorima volontiranja, imaju jednu od ključnih uloga u razvoju i promociji volonterstva u zajednici. Također, dio se preporuka odnosi i na donositelje odluka (lokalnu, regionalnu i nacionalnu razinu), posebno onih u području obrazovne politike i volonterstva, s obzirom da njihovo djelovanje u mnogočemu utječe na ustanove i na suradničke organizacije.

Važno je istaknuti da se navedeni dokument temelji na rezultatima istraživanja „Volontiranje i odgoj za volontiranje u odgojno-obrazovnim ustanovama – Procjena stanja razvijenosti odgoja za volontiranje/školskog volontiranja na području Primorsko-goranske županije na početku i na kraju provedbe projekta Vollumen“ provedenog od strane vanjske suradnice izv.prof.dr.sc. Bojane Ćulum Ilić, sa Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjeka za pedagogiju.

Istraživanje je bilo osmišljeno i provedeno u dva ciklusa (1. ciklus – početak projekta i 2. ciklus – kraj projekta), uz primjenu kvantitativnog istraživačkog pristupa u oba ciklusa (anketni upitnici) te kvalitativnog pristupa u drugom istraživačkom ciklusu (fokusne grupe s koordinatorima volontera te s učenicima osnovnih i srednjih škola onih ustanova koje su bile uključene u projekt Vollumen). U istraživanju je sudjelovalo 18 ustanova s područja Primorsko-goranske županije koje su bile intenzivno uključene u projekt Vollumen.

Kao neke od ključnih nalaza valja istaknuti:

  • broj ustanova koje su integrirale školski volonterski klub/program u kurikulum i više se nego udvostručio u periodu trajanja projekta Vollumen;
  • porastao je broj uključenih učenika u organizirane volonterske aktivnosti;
  • porastao je broj organiziranih volonterskih aktivnosti u aktualnoj (šk. god. 2018/2019.) u odnosu na prethodnu školsku godinu;
  • u odgojno-obrazovnim ustanovama dominiraju aktivnosti humanitarnog karaktera, nakon čega slijede ekološke aktivnosti/akcije te aktivnosti uređenja prostora ustanove;
  • tijekom provedbe projekta udvostručio se i broj ustanova koje su osnažile svoju suradnju s organizacijama civilnog društva u lokalnoj zajednici, a s ciljem poticanja učenika na volontiranje.

S druge strane, fokusne grupe održane s koordinatorima volontera odgojno-obrazovnih ustanova upućuju na ‘jednoglasnu’ važnost podrške ravnatelja i kolektiva nastavnika i na jednoglasan stav sudionika u zagovaranju ideje da se volonterski angažman učenika ‘usustavi’ u formi izborne izvannastavne aktivnosti i/ili izbornog predmeta. Također, koordinatori ističu vrijeme i (kvalitetan) kadar kao dva ključna resursa koja svima nedostaju.

Učenici koji su sudjelovali na fokusnim grupama ističu da im angažman u volonterskim aktivnostima pruža platformu za: i) učenje o sebi i o drugima, za osobni rast i razvoj; ii) unapređivanje postojećih odnosno stjecanje novih znanja i vještina. Učenike veseli kada im se u volonterskim aktivnostima pridruže nastavnici, odnosno profesori – i osnovnoškolce i srednjoškolce.

I osnovnoškolci i srednjoškolci odaju dojam osobne povezanosti sa „svojim“ volonterskim programima/aktivnostima. Vrlo rado, otvoreno i ponosno govore o svim aktivnostima u koje su bili uključeni, i izražavaju žaljenje što nemaju više vremena za učiniti još više. Oni s malo dužim volonterskim „stažom“ ističu kako im je volontiranje već sada postalo kao stil života.

Cjeloviti izvještaj provedene procjene stanja možete pronaći i pročitati OVDJE.