Svjetski dan međusobnog pomaganja obilježava se svake godine 26. listopada. Važno je barem na taj dan okrenuti se oko sebe i pružiti pomoć onima kojima je potrebna. Ne treba to nužno biti materijalna pomoć. Osmijeh, lijepa riječ, volontiranje samo su neki od primjera pomoći. Svrha toga dana je naučiti slušati druge ljude, ljude koji nas okružuju te im pomoći svojim savjetima ili nekim drugim oblikom pomoći. Jedni od drugih možemo mnogo toga naučiti kada obratimo pažnju.
Povodom Svjetskog dana međusobnog pomaganja na riječkom Korzu se od 26. listopada do 05. studenoga moglo posjetiti fotoizložbu kojom se htjelo svratiti pozornost javnosti na problem siromaštva djece. Fotografije su bile popraćene izjavama roditelja koji svojoj djeci ne mogu pružiti ni ono osnovno za „normalan“ život. Kreatori fotoizložbe bili su udruge Centar za kulturu dijaloga i Šarolija u sklopu njihovog zajedničkog programa „Moje mjesto pod suncem“ namijenjenog djeci koja žive ispod ruba siromaštva te njihovim roditeljima. Veliku pomoć u osmišljavanju i provedbi izložbe pružio im je i kreativni kolektiv «Kombinat».
Program „Moje mjesto pod suncem“
Nakon uspješne inicijative „Oslobodimo doniranje hrane PDV-a“, udruga Centar za kulturu dijaloga nastavila je rad na poboljšanju socijalnog i ekonomskog statusa građana. Iz toga su razloga osmislili program „Moje mjesto pod suncem“ kako bi se djeci lošijeg socio-ekonomskog položaja, odnosno korisnicima Socijalne samoposluge „Kruh sv. Elizabete“ osiguralo poticajno okruženje u kojem bi imali priliku sudjelovati u besplatnim aktivnostima kakve im njihovi roditelji nisu u mogućnosti pružiti. Uz djecu roditelja socijalne samoposluge, program radi i s djecom koju im šalje Centar za socijalnu skrb i osnovne škole. Jedini je to program koji u Rijeci kontinuirano radi s 40-ak djece koja žive u spomenutim uvjetima.
Kako bismo što bolje upoznali na koji način program „Moje mjesto pod suncem“ zapravo funkcionira, razgovarali smo sa Sandrom Grozdanov, voditeljicom programa. Na pitanje što je cilj programa, Sandra odgovara da je to „mogućnost da se djeca počinju ostvarivati na temelju svojih kapaciteta, a ne na temelju socijalnog konteksta u kojemu se nalaze.“
Aktivnosti programa
Program „Moje mjesto pod suncem“ organizira brojne besplatne radionice, instrukcije, ali i posjete muzejima i ostalim kulturnim ustanovama te izlete. Tako postoje radionice matematike, informatike, pomoći u učenju, rada s logopedom, kreativne radionice, kulinarska radionica ili pak radionice plesa, šivanja i puta oko svijeta gdje djeca upoznaju različite zemlje i kulture. Tako djeca razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, rade na samopouzdanju i razvoju pozitivne slike o sebi. Važno je da djeca dobiju pozitivnu sliku o sebi. Također, postoje radionice namijenjene roditeljima koje se održavaju jednom mjesečno. S djecom i roditeljima radi se individualno, sve s ciljem njihova osnaživanja. Isto tako, djeca su imala prilike sudjelovati na radionici o održivom razvoju u uređenom prvom riječkom urbanom vrtu.
Izrada hotela za kukce na Dječjem vrtu Dolčić
Volonteri kao ključan faktor Programa
Vrlo je važno spomenuti kako sve aktivnosti ovise o volonterima i njihovom angažmanu. Sandra posebno napominje da su upravo volonteri ključni u cijeloj ovoj priči. Sve radionice koje se održavaju u popodnevnim satima vode volonteri. Obzirom na to da je riječ o volontiranju s djecom, potrebno je proći edukacije o radu s djecom. Iz razgovara sa Sandrom shvaćam da su po tom pitanju veoma ažurni, do te granice da od volontera traže uvjerenje iz kaznene evidencije. Svakom volonteru daju mogućnost da sam odabere u kojoj aktivnosti želi pomoći djetetu te da svoje volontiranje koje je zapravo dugoročno shvati veoma ozbiljno. Također, a što je veoma važno, svaki volonter nakon svake radionice ispunjava dnevnik rada i ispunjava evaluaciju i napredak djeteta. Sandra objašnjava da su iz toga razloga napravili vlastitu aplikaciju kako bi olakšali praćenje napretka djece, a samim time i održali kvalitetu programa.
Upitavši Sandru što cijeli program donosi volonterima koji su u njega uključeni, ona odgovara: „mogućnost da sami razmišljaju kako bi mogli doprinijeti cijeloj priči“. Super je osjećaj kada možeš sam nešto kreirati i biti aktivan, a volonterima u ovom programu je to i omogućeno. Objašnjava Sandra kako volonteri na taj način razvijaju svoje kompetencije aktivnog građana jer sudjeluju u nečemu što mijenja društvo, a i njih same. Volontiranje u programu volonterima donosi osjećaj korisnosti. Oni sami volontiranje smatraju kao neki svoj poziv, a ne samo kao nešto što treba odraditi. Volonterka njihova programa Marinka Kuna, prošle je godine dobila nagradu za najbolju volonterku u Rijeci. „Dosta volontera se zaista posvete tome“ kaže mi Sandra i odgovara kako se volonteri i u svoje slobodno vrijeme znaju družiti s djecom izvan udruge i programa.
Kako bi se volonteri i korisnici programa što bolje međusobno upoznali, organiziraju se razna zajednička događanja. Tako su svi zajedno imali prilike posjetiti otok Cres, astronomski centar u Rijeci ili se zajedno družiti na božićnim proslavama. Slušajući Sandru zaključujem kako je u pravu kada i sama kaže kako su uspjeli zadržati onaj početni entuzijazam u cijeloj priči koji nakon nekog vremena nestaje. Zapravo, mišljenja sam da kod njih on sve više raste. Veoma ulažu i trude se po pitanju edukacije volontera kako bi radionice za djecu bile što kvalitetnije te su tako proglašeni najboljim organizatorom volontiranja 2018. godine. S korisnicima nemaju onaj profesionalni već prijateljski odnos. Pravi primjer toga je njihova socijalna pedagoginja Ana Karakaš koja svoj posao radi iz srca. Zaista mu je posvećena i živi za taj posao i rad s djecom i onda nekako i sama djeca to osjećaju.
Izlet volontera i svih članova programa MMPS na Cres. Svi volonteri su dobili zahvalnicu i majicu.
Utjecaj programa na djecu
Korisnici programa „Moje mjesto pod suncem“ su djeca od 6-14 godina te njihovi roditelji. Program djeci donosi jednaku priliku za uspjeh. I oni sami imali su prilike volontirati u socijalnoj samoposluzi i tako biti s druge strane priče. Pomoću raznih radionica koje program ima, djeca šire svoju socijalnu mrežu družeći se s volonterima, odlascima u muzeje, kazalište, na planinarenje i slično. Šire svoje vidike te dobivaju pozitivnu sliku o samima sebi.
Posjet laboratoriju u Centru za mikro i nanoznanosti i tehnologije Sveučilišta u Rijeci
Važnije biti bogat, nego talentiran
Nedavno znanstveno istraživanje pokazalo je kako je za uspjeh u obrazovanju važnije roditi se u bogatoj obitelji nego li s velikim talentima. Pitajući Sandru za njezino mišljenje oko toga, ona odgovara kako se slaže s donesenim zaključkom. Nadalje objašnjava kako je društvo danas takvo da je puno teže iskoračiti iz siromaštva nego nekada. Tko ima roditelje, veze i poznanstva, lako će uspjeti od onoga tko nema nikoga i sam se mora potruditi da bi uspio. Nekada se više brinulo za čovjeka pored sebe, a danas, ako nemaš novaca, nažalost nisi važan.
Svako dijete zaslužuje svoju priliku. Priliku da sanja o svojoj, boljoj budućnosti u kojoj će imati mogućnosti za uspjeh na temelju svojih sposobnosti. Gledajući iz našeg aspekta, svatko od nas može u tome pomoći. Treba samo gledati svijet oko sebe, jer postoji toliko načina na koje bismo mogli pomoći kada bismo samo primijetili koliko su ta djeca zapravo zakinuta. Sandra mi je tijekom razgovora rekla „bitno je da ti ljudi osjete da ti njih vidiš iza tog siromaštva i da ih smatraš kao ravnopravne sa sobom jer oni to zaista i jesu“. Ima li ljepše poruke za kraj?
Tekst: Jelena Hrkač, volonterka Udruge SMART